Are you satisfied with me?

Prvo se volimo...

Sretna sam...

Da...Ja, Ona....Sretne smo...Napokon....Ali ono što je slatko kratko traje....

Hočeš li ti biti moj pingvin??

Sretan mi Božić

Dva datuma...

02.11.
Bolje sam,napokon..Napokon sam spremna iskreno se nasmijati.Da,ja Anna sam spremna iskreno se nasmijati..ONO prije,ONO prije su bili trnovi boli i jada ubodeni u moje tijelo i moje ONO unutra što ljudi zovu ''duša''.ONO nikako nisam bila JA.
Niti sama neznam kako je došlo do toga.Taj period nashvaćanja je trajao i ja sam kriva za to.Jesam,jer mislim da će me ljudi shvatiti ako im probam objasniti ONO što mi je,ali ostajem neshvaćena.Potpuno razumljivo.To je u meni i to je moje,ničije više.Ali bilo mi je teško,bilo mi je doista teško.Nisam mogla podnijeti biti sama,nisam, niti to inače mogu,volim dijaloge,monologe ne.Ipak s druge strane nisam mogla podnijeti druge.Hm,smiješno??Meni nije bilo.Meni su to bili najgori dani u životu.Samo suze,samo patnja,samo neshvaćanje,sama JA.Samo ONO što ne bi htjela da se to ikome dogodi.
Evo pišem i pokušavam si u glavi razriješiti...zašto? čime izazvano?....Neznam,čudno je to.

Tad sam htjela (i sada želim jer sam takva) komplimente,podršku,oslonac za plakanje,jer mi je to trebalo više od kisika.Trebala sam razumijevanje.Dobila sam,istina,ali ne onoliko koliko sam tražila.Tužna sam radi toga,jako tužna da neki ljudi u očima mi nisu mogli prepoznati poziv u pomoć i ulovit me u padu u ponor.


''I have seen peace. I have seen pain,
Resting on the shoulders of your name.
I have seen fear. I have seen faith.
Seen the look of anger on your face.
Do you see the truth through all their lies?
Do you see the world through troubled eyes?
And if you want to talk about it anymore,
Lie here on the floor and cry on my shoulder,
I'm a friend.''

Jako,jako tužna.Jer ovo ja ne razumijem općenito među ljudima: pričaju jedno,ali kad se treba dokazati u djelima nema ih,samo odjednom izčeznu.A govorili su drugačije,neshvatljivo mi je.
NADA-jedan od onih ljekova
koji uopće ne lijeći,
već samo produžuje bol!!!
I još ako tu osobu voliš.Ja općenito puno puta sam bila razočarana,jer volim,doista volim biti dobra prema ljudima,to mi je zadovoljstvo,ali opečem se svako toliko.Neznam.Upala sam u filozofiju koju niti sama baš i ne razumijem.Uglavnom,samo bi htjela reći ljudima koji su mi ičim pomogli u ONOM periodu,ali iskreno pomogli i bili uz mene...HVALA
LJUBAV-najljepša pjesma koju
samo srce može ispjevati

11.11.
Proradila je tuga…Proradila je bol u meni..Promijenila sam se u zadnje vrijeme.Dosta sam se promijenila I to vidim samo si ne želim priznati.Ali nisam na bolje,već suprotno,samo na gore..Ali to najviše utječe na mene.Teško mi je.Koliko sam često ovo rekla u zadnje vrijeme,ali kada je,a zapravo se nemam na šta žaliti.Imam prijatelje koje volim I obožavam,s kojima proživljavam apsolutno sve,koji su mi sad u zadnje vrijeme bili takva podrška kakve nema.Imam dečka kojeg volim I koji voli mene,samo što ja ne poznam skromnost u zadnje vrijeme I tražim puno.Nekad mi se čini da je sa razlogom,a nekad znam da to pravo nemam(‘’ .Zapamti da je najbolji odnos onaj u kojem vaša ljubav jednoga za drugo prekoračuje vaše potrebe jednoga za drugim!’’)..Imam ono što me ispunjuje..Ali opet nisam sretna ali neznam zašto.Tražim nepostojano..Naprestano….
Valjda sam je jedna od onih koja se opeče svaki put zato što voli duboko I strasno,iako me to može povrijediti,za mene je to jedini način da živim punim plućima…
Ljubav ne poznaje dubinu
do časa rastanka
--------------------------------------------------------------

--------------------------------------------------------------


Budi uz mene.....

(Ne)slavan trenutak ništarije-mene....

Klečim na koljenima,pritislo me,lomim se opet,ponovo,iznova...I gledam a zapravo vidim samo prazninu,gledam a ne vidim ništa..Samo bol koja iznutra kida komadić po komadić sakupljenih i pritisnutih osjećaja tako pitomih,a opet oštrih,britkih i deru...Došao je tako očekivan,ali tako bolan trenutak kada je vrijeme da nestanu,da ih se odlijepi od mene iz mene..Nestaju kroz suze.Osjećaj je kao da svakom suzom jedan trenutak preošlosti nestaje,upije se u majicu,razmaže se o ruku ili obriše već otopljenom maramicom..

KRIVAC....

Kako ovo započeti...Sad mi se čini da moram komunicirati s vama,da vama moram polagati račune pisuši neke zanimljive postove ili pisati ih često...ne želim biti zločesta,ali ne pišem ih zato...

Ja sam kao i uvijek,sretna,sretna znajući da ne postoji ništa loše trenutno...A zapravo je u meni,njoj točnije jer ona to prihvaća a ja ne,bitka sa svojim osjećajima....u zadnje vrijeme su ti osjećaji u sukobu,zbrka je u toj maloj mračnoj prostoriji..Popustila je,oprostila iako nije htjela.Ma ne,nije oprostila nego pohranila osjećaje negdje,nemože to locirati..Sad je ne diraju i dobro joj je..I onda će se jedan dan dogoditi opet nešto onakvo puknut će,samo je sada pitanje da li će znati reći STOP.Ne...Ili će biti još veća kukavica nego sada...Nezna...Neki dan sam imala takvu zbrku unutra tako sam je htjela osloboditi,htjela sam ih izbaciti na papir i time dozvoliti da moju suze teku,kapaju niz lice,ali nisam imala mogućmosti tako da je to ''nešto'' ostalo u meni,opet,jedan će da ekslodirati...Past će,ali tipično njoj,sakrit će se tako da je nitko ne vidi,tako dok bude padala sve dublje u tu tamu nitko je neće uhvatiti i osjećat će se deprimirano i samo kivit će druge i sumnjeti njihovu ljubav,ali ipak će ona biti KRIVAC..

Tu sam ja svoja...

Mračna soba.Neistražena.Hodajući probijam se kroz teški sparni zrak. Odjekuju samo zvukovi kucanja mog srca koje svake sekunde sve više divlja.Dlanovi se znoje.Prilazim sve bliže.I dolazim.Dolazim.Strah je još veći, ali znam da sam na sigurnom, znam da sam ondje gdje mi je mjesto,gdje sam svoja I tamo gdje je moje. Na zidovima sobe osješene su slike ljudi koje najviše volim, obješeni su moji uspjesi I ostvarenja mojih do sada postignutih snova,ali puno je toga još ispred mene, obješene su moje godine, I moja nadanja. U svakom kutu mjesto je zauzeo osjećaj koji svaki dan više ili manje dominira drugim. Ovisi o danu.Na podu su pobacane ružne riječi koja stvaraju prepreke na putu, ali treba biti uporan I treba se dobro namučiti da ih se savlada,ali je moguće.Teškom mukom dolazim do jednog kuta u kojoj mi se raduje ljubav.Nikad ljepši osmjeh nisam vidjela.Ona je mala maza,koja kao da procvijeta kada joj se priži prilika da se oslobodi,da ju se njeguje.U zadnje je vrijeme poprilično sretna, ali opekla se par puta pa I nema više povijerenja u svakoga.Njoj se I ja sama najviše radujem, k njoj prvoj uvijek idem.Koliko ja volim nju,tolikom snagom ona mi sebe vraća.Odvajam se, da upoznam drugu stranu sobe,svoju drugu stranu duše.Toliko se osjećaja isprepliće, toliko bi njih htjelo biti glavno,dominirati mnome. Ali opazih malu klupko nesigurosti kako se sakriva,kako bježi iz mojeg dohvata.Njega su stvorile ružne riječi koje s vremenom sve bolje I sigurnije gazim,ali nesigurnost ne nestaje.Previše je uvrijeđeno da bi izmaglilo,isparilo I reklo ‘’nema veze’’.I gledajući to stvorenje kako drhti od straha od mene I od ljudi,I gledajući sebe kako drhtim od straha dok se upoznajem sa svojom dušom,njenim svakim kutkom,neznam kome je teže,doista neznam. Ali možda nas taj strah toliko povezuje, ta povrijeđenost koju su nam ljudi nanijeli,I koju će nam nanijeti sve dok iste slike I ista nadanja budu obješene na zidu sobe, I možda nas to toliko spaja.Zato se tako razumijemo pri susretu pogleda.

Zbunjenost, da to osjećam,zbunjenost.Toliko sam toga upoznala, sa tolikom snagom svojih osjećaja sam se borila,upoznajući kako I zašto tako djeluju u meni,I djeluju na mene.Vidjela sam bezosjećajnost mržnje I lice okrutnosti, lešršavost I bezgrešnost čište sreće I radosti…Hodam unazad,pogledavam po zadnji put tom mračnom sobom. Da,to sam ja.To sam ja svoja I to je ono što je moje.

Na kraju ipak ljubav..

Dlanovi ti se znoje, srce ubrzano kuca, a glas ti zastaje u grlu?
To nije ljubav, to je ZALJUBLJENOST.

Ne možeš skinuti pogled ili ruke s njega?
To nije ljubav, to je POŽUDA.

Ponosna si na njega i želiš ga svima predstaviti?
To nije ljubav, to je SREĆA.

Želiš ga, jer znaš da je on tu pored tebe?
To nije ljubav, to je USAMLJENOST.

S njim si jer on to želi?
To nije ljubav, to je SAŽALJENJE.

S njim si jer te ljubi i drži za ruku?
To nije ljubav, to je NESIGURNOST.

Srce ti preskače čim ga pogledaš?
To nije ljubav, to je STRAST.

Opraštaš mu greške jer se brineš za njega?
To nije ljubav, to je PRIJATELJSTVO.

Svaki dan mu govoriš da je on jedini na kojeg misliš?
To nije ljubav, to je LAŽ.

Odrekla bi se najdražih stvari radi njega?
To nije ljubav, to je VELIKODUŠNOST.

Srce te boli i sve se u tebi lomi kad je on tužan?
Da, to je LJUBAV.

Privlače te drugi, a ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
Da, to je LJUBAV.

Prihvaćaš njegove mane jer su one dio njega?
Da, to je LJUBAV.

S njim si zbog neshvatljive mješavina bola, sreće i uživanja?
Da, to je LJUBAV.

Dala bi život za njega?
Da, to je LJUBAV.

ZALJUBLJENOST-kažu da zaljubljenost traje na početku veze i to tri 3 mjeseca.Mislim,barem je ona tako čula..Kako to prokomentirati,kako to shvatiti..Da nisi zaljubljen jer ti se dlanovi ne znoje ili slično..Ne nego jednostavno osobu upoznaš ili je zavoliš takvu ili jednostavno nije za tebe,ne slažete se.U zaljubljenosti je najteže misliti vlastitim glavom.Teško je doista.Nesvjesno radiš sve pod vodstvom osjećaja.
A ona-ona je bila zaljubljena,jaaako puno puta je bila zaljubljena..Zaljubljive je prirode,i šta da radi kada je tako.Samo što bi njoj sve dosadilo i nikako nije se mogla prisliliti na ljubav,nije ni pokušavala..ludovala je za dečkima,a i oni su za njom.Nezna zašto,ne zato jer je voljela imati nego jer nije htjela suzdržavati se onoga što hoće,što bi htjela.Griješila je,ali događa se.
POŽUDA-e...Kako sad to opisati,mislim kako opisati njezina razmišljanja?Ne bi rekla da je požuda svaki put kada ne želiš skinuti ruku sa nekog,to je po meni više pažnja.Požuda?Neznam..
Ona je žudila?Možda je prije bila preeemlada da bi upoće tako razmišljala..Da definitivno je bila.Sada žudi.Žudi za poglednom voljenog,zagrljajima,milovanjima,ali i seksom..Jebiga,nema zašto lagati.Dodirima i milovanjima po cijelom tijelu sa osobom koju ti poštuješ i vjeruješ i do koje ti je stalo i nećeš ga povrijediti,ne namjerno,ali i suprotno.Kada je takva privlačnost,takva ljubav,takva sigurnost i poštovanje između njih..Ona tako misli..Previše se cijeni da bi bilo drugačije bez poštovanja da bi ona osjećala takvu požudu...Ne bi mogla podnijeti da je neko hoće povrijediti,nitko nebi..
SREĆA--svima predstaviti..E to nije sreća,po meni to ja bahatost i egocentričnost jer on je tvoj ali di je sreća u toma što ga želiš svima predstaviti.da hočeš ali ne radi sreće,nego radi ponosa..E da ponos,to je već nešto sasvim drugo..Nešto što ona volji njegovati i što ona duboko osjeća...Na svaku stvar koju on napravi i koja njegu omami osijeh na llive,na svaku novi fintu,na sve ,na sve je ona ponosna..Ponosna jer ima takvu rijetkost kraj sebe..Takvu sreću što ga ima..To je sreća,imati svoj ponos kraj sebe,ali namožeš osjetiti ponos ako ga prvo nemaš prema sebi...Kako je samo ponosna na njega..Na njega što je nakon toliko sranja uspio i izgurao dalje...
USAMLJENOST-tj,korist...e da to je zajebana stvar...Da je...Ljubav..Pa po meni je..Zašto ne!!??Ako si usamljen ne želiš zagrljaj prijatelja ili neznam sladoled ili zapaliti cigaru,nego jednostavo da tvoj dečko budekraj tebe,znači da je on prvi koga se sjetiš...Gdje je tu grijeh,ja ganevidim...Možda sebično je jer si želiš ugoditi njime,ali ipak,mora nekada i tako biti...Uf,koliko je samo ona puta osamljena i samo želi zagralj,želi osjetiti topli dah na licu,slatkoću poljupca...
SAŽALJENJE-E to nikada ne bi napravila...Prisiljavala se...Nekada je mislila da je to osjećala..Ali sada vidi da je griješila...Ne bi se prisiljavala da sebi kvarim sreću da bi drugom bila prividno dobro..
NESIGURNOST-nesigurnost nije prisutna samo u ljubavi,ona je sugdje oko nas..U nama..Ali u ljubavi..Mislim da je ovdje velik dio na vjerovanju,povjerenju..A kada to izgubiš,kao ona ,e onda si u govnima..Onda se počneš mrziti kao što te cijeli svijet skupa ne mrzi...Nije nesigurna,ali voli sigurnost stiska ruke i zagrljaja i utješnih riječi jer te niko neće dirati..
STRAST-U svakom pogledu,i svakoj stvari koju ona radi za njega,u svakoj stvari je velika količina strasti...
PRIJETELJSTVO-pa kako biti s nekim po cijele dane i znati ga u dušu i ne biti prijatelj s njim..Kako?Opraštaš greške jerga voliš i jer ti je stalo do njega i ne želiš da neka mala glupost stane na put između vas dvoje...U svakom prijateljstvu leži ljubav,veća ili manja,ali i u svakoj ljubav leži i prijateljstvo...
LAŽ-hmmmmm.....nemam inspiracije...Osim,to što ti nekoga vidiš i mislim,svaki dan ako si vani vidiš nekog zgodnog i privlačnog,mislim imaš oči,ne?Ali misliti na nekog drugog,ovisi na koga i ovisi kako.Ona je zadnji put mislila na nekog kada je dobila poruka,sada da li je to grijeh,mislim da nije..Da da je ona odmah mislila na zagrljaje i nemam pojma šta,ali ne ovako nešto...Laži,opasne stvari,i lako se opeći..
VELIKODUŠNOST-odreći se nekih stvari radi njega..Da,ali ne svih...Nemožeš svih..Ima u životu nekih stvari važnijih..Nekih,ali on je pi vrhu..Meni,tako da se već nekih stvari odrekla zbog njega...Nije joj krivo..Nimalo,ali nije se zato promijenila,nitinešto izgubila,nego jednosatvno pronašla najposebniji i najdragocijeniji biser u cijelom moru.
LJUBAV-</font>srce te boli i sve u tebi se lomi kada je on tužan...Da istina,i njoj se dogodilo i to u najgorom mogućem smislu...Kad mu je bilo najteže...Ona se lomila,ona je pucala pri svakom pogledu na njega..Ona nije mogla podnijeti tugu u sebi..Iako nije znala,znala je kako je njemu,vidjela je u njega i sad vidi,ali šuti,tako je možda bolje...Samo što je taka htjela je bilo da bude uz njega cijelo vrijeme uz njega...samo da zna da je ona tamo bez obzira na sve...Kako joj je to bilo potrebno..Nadam se da on zna to.I da ga nisam razočarala...

Privlače te drugi ali ipak ostaješ s njim bez trunčice kajanja...Događalo se da je pomislila kako bi bilo u zagrljaju drugog,ali je ostala u starnom,poznatom zagrljaju i nije joj krivo,sada joj nije nimalo krivo...
Prihvačaš njegove mane jer su dio njega..Pa to se već događa u samom upoznavanju,vidiš stvari koje bi te mogle zasmetati...ali ipak ljubav je voljeti i prihvatiti te iste mane...To je rijetkost....To je ljubav.ž
S njim si zbog neshvatljive mješavina bola, sreće i uživanja...
Da s njim sam zbog toga jer u svakom danu provedem s njim i svakom trenutku ti se osjećaji izmenjuju..
s njim sam jer ga volim i jer ne mogu bez njega...
Da li život za njega?
........neke stvari ostaju tajna.......naša tajna...

Satisfied or not I don't care, it's me...

Odvratno…Osjećaj življenja u njoj je sada odvratan…Gadi se sama sebi.Kako to objasniti???
Jeste li ikada pomislili koliku sreću imate samo zato što vam je dan dar življenja..Ja jesam.Ali,jeste li ikada pomislili kako taj dar malo koristite,koliko se puta samo suzdržavate jer ono što hoćete ‘’nije u redu’’ ili pak se protivi pravima…
Eto,zato se ona osjeća jadno..Mislim,zna da tako treba biti I da nije tako samo njoj,da se razumijemo..ali opet,koliko je samo prilika imala I nije ih je iskoristila..Koliko samo joj se samo dobrog pružilo ali ona to nije znala držati..Zato često I griješi,zato se često krivo postavlja u različitim sitacijama,ali ona uči živjeti poput svih ostalih.Mrzi kada je netko ljut na nju jer je ona takva,jednostavno je takva I onda je netko pokušava promijeniti jer njemu takav način življenja ne odgovara…takva mišljenja I osjećaji im ne gode,ne odgvravaju.
Mrzi kad joj netko kaže šuti; doista to mrzi..Zašto bi šutjela,zašto kada ima pravo glasa,pa makar u tom trenutku smetala,nije nekad pristojno jer ‘’nije u redu’’,ali ona voli pričati,iznjeti svoje stajalište,svoje mišljenje ma kakvo ono bilo,a najčešće izabere najgori mogući način pa I vrijeme. I Istina je to..Njoj to ne smeta kod drugih.Ona se samo nasmije ako misli da druga strana ima glupo mišljenje ili pak ako joj se sviđa.Takva je.Satisfied or not I don’t care, ona je takva,nije je baš puno briga za tuđa mišljenja,mislim definitivno ju znaju zasmetati,ali lako pređe preko toga jer ne živi za druge nego za sebe.Da je po tuđem,ko zna gdje bi sada bila.Sigurno nebi ovoliko stvari potiskivala u sebi,nego bila otvorenija I drskija,odrešitija,ali jednostavno nije takva I nikada se takvo nešto neće mijenjati..Mislim voli ona ljude,voli druženja I zajebancije,ali mislim daje ipak najvažnije ono što svatko misli o sebi….

Nadam se da ste shvatili barem nešto od mojeg razmišljnja….Upoznali ste još jedan dio moga srca,još jedan mali dio mene…Na sreću ili na žalost,ne znam…Ali evo…

Mržnja....opasna riječ,a tek kako boli...

Jeste li ikad imali onaj osjećaj izgubiti nešto što voliš....
Ja ga imam i traje kontantno jer traje i traje....I boli....Nemate pojma kako boli.A znam da je to bila najveća pograška u mom fucking presimističnom životu...I naravno,kako meni inače i uspijeva-povrijedila sam osobu do koje mi je najviše stalo.....Bez koje sam nula....Totalna...Kako i neču,ipak sam ja Anna....Ali ne želim se izvlačiti kada sam ja ta koja je kriva i koja je toga svjesna.....Bijes,mržnja tinja u meni....Mržnja prema samoj sebi...Baš se volim mrziti...Vidim...
A kako mi je samo žao,kako bi se samo vratila u tovrijeme samo da to ispravim i samo da se odmah vratim u ovo vrijeme u kojem volim više nego prije...Izgubila sam povjerenje koje sam izgrađivala godinu dana...Samo zbog jedne sekund,sekunde koje nisam niti željela....Svaka mi čast...
Stvarno mi je žao...Samo znaj kako god da završilo..Ja te volim kako god......To mi vjeruj ako možeš inače se nebi ovako osjećala....

Ovakav bi ja prizor sada,ovako bi ja sada-nemoguće.....Nažalost